U utorak, uoči pepelnice okupili smo se u dvorištu Doma, priredili smo lutku-princa karnevala tj. fašnika za spaljivanje. Glavni nam je zadatak bio osmisliti optužnicu za njega, kako bi s njim  otišli i sve naši problemi i naše brige.

Novinari su na svom sastanku razmišljali i na papir stavili sve od najzahtjevnijih trenutaka u Domu; kad treba pospremiti sobu, čarape i cipele, preko ocjena u školi do svjetskih zbivanja. Optužili smo ga za jedinice u školi, za svjetske krize, rat i glad .

Naše spaljivanje fašnika nije bila igra, već način da izrazimo osjećaje i pozabavimo se svjetskim problemima koji  utječu na naš život, a osjećamo se bespomoćno.

Nakon što smo izrecitirali prigodne tekstove, zapalili smo ga u nadi za bolju budućnost.

Gledali smo kako naši problemi gore i nestaju u plamenu. To nam je stvorilo osjećaj pročišćenja i nade u budućnost. Neka gori fašnik, a mi ćemo živjeti u svijetu bez kriza, gladi i rata.

                                               Sara Martić