Program opraštanja od maturanata bio je svečan i dirljiv.
Pratili su ga brojni roditelji, prijatelji i rođaci, a svojom prisutnošću uveličali su ga razrednici i ravnatelji iz obje kutinske škole.
Redom su se maturantima obraćali predstavnici svih odgojnih skupina i njihovi mentori, recitatori i gđa. ravnateljica, a posebno su za dobro raspoloženje bili zaslužni tamburaši Tehničke škole Kutina.
Nagradili smo svoje maturante prigodnim majicama s natpisom Doma, a one koji su se istakli u radu, sa dodatnim poklonom – slušalicama.
Završili smo s malim domjenkom u dvorišnoj zgradi, koji su također tamburaši popratili glazbom, a maturanti su zaplesali.
Zaokružili smo program svečanom večerom koja je za njih naručenom u lokalnom restoranu.
Otišli su ali, ostat će u našem sjećanju zauvijek
Dragi naši maturanti,
na kraju ovog našeg zajedničkog putovanja želimo vam reći nekoliko riječi. Kažemo „na kraju“, iako iskreno vjerujemo da ovdje zapravo ništa ne završava. Možda više nećemo dijeliti iste sobe, večernja druženja u sjenici, sitna kašnjenja iz grada… ali uspomene ostaju. Čut ćemo se ponekad telefonom, vidjeti na društvenim mrežama, možda slučajno sresti u gradu, na fakultetu ili nekom budućem poslu. A i ako se ne sretnemo često, ostat ćete dio naših priča, naših sjećanja i naših osmijeha.
Naši su se putovi slučajno spojili u Učeničkom domu. Spojilo nas je mjesto školovanja i zajedničkog života, ali sve ono što smo zajedno proživjeli nije bilo slučajno. Tijekom godina upoznali smo jedni druge – kroz razgovore, smijeh, male nesporazume, zajednička druženja i svakodnevne situacije koje život u domu čine posebnim. Odgajateljica nas je uvijek poticala da budemo svoji, da kažemo što mislimo i da pokažemo tko smo. Upravo zato danas ne govorimo samo o učenicima, nego o ljudima koji su ostavili trag.
Dragi naši maturanti, svatko od vas ostavio je nešto posebno u ovoj skupini. Netko će ostati zapamćen po šalama, netko po savjetima, netko po druženjima do kasno navečer, a netko možda i po tome što je uvijek govorio: „Evo, samo pet minuta!“ prije izlaska iz sobe. Nitko od vas neće otići neprimijećen, jer ste svi utkali dio sebe u život naše skupine.
Hvala vam što ste s nama dijelili ove godine. Hvala vam na smijehu, razgovorima, strpljenju, nestašlucima i svim trenucima koje ćemo još dugo prepričavati. Želimo vam puno sreće, uspjeha i hrabrosti na svakom novom putu koji je pred vama. Gdje god krenuli, želimo da iza vas ostaju dobri ljudi, lijepa sjećanja i trag po kojem će vas pamtiti.
I ne zaboravite – vrata naših uspomena uvijek će vam biti otvorena.
Hvala vam za sve.