Ovo nije priča o jednom uobičajenom danu, ovo je priča o danu odlaska na Domijadi, danu ispunjenom druženjem, natjecanjem i nezaboravnim trenucima.
Regionalna Domijada ove godine odvijala se u Križevcima, jer je njihov Dom bio domaćin za regiju sjever.
Za dobro jutro probudio nas je noćni pazitelj, umjesto naših alarma koji su bili ugašeni, jer naravno treba nam “još samo 5 minuta” sna. Jutro ne može proći bez strke, uzbuđenje i brzinskog pakiranja. Uspjeli smo se na vrijeme ukrcati u autobus, a zatim i provjeriti unošenje naših radova za multimediju i potrebnih rekvizita za scenski nastup.
U autobusu naši dečki, uglavnom zaduženi za nogomet, pjesmom i štosevima održavali su nas budnima i podizali su atmosferu. Za malo vise od sat vremena stigli smo u Križevce, mali gradić s velikom pričom. Prenijeli smo stvari iz autobuse i započeli spremanje za izložbu. To je bio zahtjevan posao, jer imali smo puno radova u različitim kategorijama.
Započele su probe, a krenuo je i nogometom. Suočili smo se s protivnicima i shvatili da će biti napeto. Od jake želje za pobjedom, došli smo do onog olimpijskog – važno je sudjelovati .
Dobre vijesti stizale su od naše šahovske ekipe i to je na nas sve djelovalo poticajno.
Konkurencija u scenskom izrazu bila jaka, to smo uočili već na probama. Konkurencija nam je stalno bila u mislima i to nas je poticalo da budemo sto bolji.
Nakon probe otišli smo gledati naše nogometaše, no nije im baš išlo , ali jako su se trudili i već je bilo dosta poderanih koljena i laktova.
Kada su utakmice završile uputili smo se na ručak, a poslije ručka na nastup. Evo trenutak kada moramo pokazati ono zašto smo došli i zašto smo tako uporno vježbali . Trema je bila tu, ali svojom izvedbom smo ju izbrisali. Nastavili smo gledati ostale izvedbe te dočekali i proglašenje. Kamen nam je pao sa srca, odjednom sve je postalo mirno nisam se vise brinu niti za osvojeno mjesto, jer smo znali da smo ostavili veliki trag i dio sebe na pozornici. Bližio se kraj. Drugo mjesto za scensku igru i treće mjesto za recitaciju, nije nas razočaralo. Sva uzbuđenja i nova prijateljstva ostati će zapamćena. Bus nas je čekao i odveo kuci u nas dragi Dom u Kutini, osjećali smo se nekako ushićeno i smireno u isto vrijeme. Sigurna sam da nas takvi nastupi i druženja oplemenjuju.
Lucija Hegna