Dana 19. veljače, Učenički dom Kutina ispunio je hodnike Dom za starije osobe Kutina toplinom, smijehom i iskrenim zagrljajima. U posjet su stigle članice dramsko-recitatorske skupine, u pratnji odgajateljice Ines Gajević  i ravnateljice Vesna Vuković, noseći sa sobom više od programa, nosile su srce.

Cilj ove posjete bio je jednostavan, ali dubok: razveseliti starije, unijeti tračak ljubavi u njihovu svakodnevicu i povezati mladenačke duše s mudrim osmijesima koji su prošli toliko toga. U tim susretima brišu se godine, ostaju samo pogledi koji razumiju i ruke koje se čvrsto stisnu.

Predstava Hitna služba za Valentinovo, koju smo izvele  Lucija Hegna i ja, ispunila je prostoriju smijehom i vedrinom. U očima naših domaćina vidjeli smo iskru radosti, onu iskrenu, dječju radost koja grije i najtiša srca. Posebnu čar donijele su i dirljive recitacije Lucije Blažeković, Lucije Hajdinović i Nevie Hrabrnić. Njihove riječi nisu bile samo stihovi, već most između generacija.

Naravno, nismo došli praznih ruku. Donijeli smo ručno izrađeno cvijeće, mali znak pažnje, simbol proljeća koje dolazi i podsjetnik da svaki novi dan nosi novu nadu. Ti mali darovi postali su veliki osmijesi.

Nakon programa, ravnateljica je, u vedrom i toplom duhu, razgovarala sa starijima, posvetivši svakome dragocjeno vrijeme. U tim tihim razgovorima, ispunjenim pažnjom i poštovanjem, osjetila se prava snaga zajedništva.

Ovaj posjet nije bio samo nastup. Bio je to susret koji je ispunio srca  i njihova i naša. Otišli smo s osjećajem zahvalnosti, svjesni da smo primili jednako koliko smo dali. Jer ponekad je dovoljno malo vremena, nekoliko toplih riječi i iskren osmijeh da svijet postane ljepše mjesto.

Martina Gudac